Stalno kuliranje
Sedeli smo, a ispred nas se nizale slike TV programa. Zvuk je bio utišan. Umesto njega išla je nekakva muzika. Neki chillout ili tako nešto, za kuliranje.
- Čovek je ugrožena vrsta, – reče Batyu, menjajući program.
- Odakle ti to? – pitam.
- Nemam pojma. Sad mi tako palo na pamet. Mora da je zbog ovog “Animal Planet”. Kako tamo paze na životinje, tako kod nas nikad neće ni o ljudima brinuti.
Jednu prijateljicu je zgazio auto i slomio joj nogu, pa su je držali mesecima u bolnici. Ispostavilo se da su joj loše uradili operaciju, a ona se stalno žalila, pa su joj davali sedative. Posle joj se i to zagnojilo, pošto su stalno zabijali injekcije u isto mesto. Na kraju se ubila.
- Čuo si da je Rob hteo da se ubije?
- Nisam. A zašto?
- Nemam pojma. Došlo mu, verovatno.
Jednom jedan poznanik hteo da se ubije, pa legao na E-5 put. Niko nije hteo da ga zgazi, samo su trubili, ko mahniti. Posle je ustao i otišao kući. Rob je pokušao da se ubije nekako drugačije, ne kao ovaj poznanik.
- Treb’o je na prugu da legne, kao Marjan. Onda bi ga sigurno zgazio. A šta ti radiš?
- Ja? – pitam se. – Ma, ništa… E, pa pravim neki dokumentarac o Septicu.
- Šta? Živ je?
- Jeste.
- To će biti o pankerima? Opet?
- Moglo bi se reći. Szépes ifjúság.
- Persze. Samo što ni to više ne postoji. Bio sam u Londri, pa ih nema više ni tamo. Ranije ih je bilo, da se slikaju sa turistima, sad više nema ni toga. Ima, ali umesto engleskih pankera sad su neki poljski, a ti ni ne liče na pankere. Izgledaju kao ruski metalci. Ko bi se s njima slikao?
- …
- E! Znaš koliko poljskih pankera je potrebno da otpeva “God Save the Queen”?
- Nemam pojma.
- Nijedan… Ni to ne znaju.
- Eh.
- Neki dan prođem, onamo, pored centra. Tamo vidim 5-6 mladića tako stoje u parku, ništa ni ne rade. Šta vi radite, pitam ih, a oni kažu kuliramo. Samo tako? Samo tako. Pa, bolje bi vam bilo da radite nešto, da budete korisni. Idite pa valjajte barem drogu, a ne samo tako bezveze da kulirate.
Onda je počela neka serija.
Neka jako iskulirana moderna struktura sa više paralelnih priča koje se međusobno prvo ne prepliću, a posle prepliću.
Posted: March 3rd, 2010 under alternative, društvo, kultura, literatura.
Comments: none



